Kud ćeš vani, kiša je

Nikad nije bila poanta u kiši ili snijegu, ili bilo kakvoj vremenskoj neprilici. U principu je tako Mater uvijek naglašavala da je pametnije ostat u kući, a da je to gdje sam naumila ići čisti gubitak vremena. Kud ćeš vani kiša je značilo je – doma je ljepše. Značilo je i – odmori se. Značilo…

Nemoj da ti vrijeme prođe

Na ovaj tekst sam naišla u skicama. Nemoj da ti vrijeme prođe ima toliko dimenzija da sam nekako čekala pravu. Dok nisam večeras pročitala prvu skicu. Ovo je trebao biti prvi tekst u 2020. Prošli me trnci. Podsvjesno namirisala pandemiju, promjenu i preslagivanje prioriteta. Coprnica tekst. I kad sam pročitala od početka do kraja, skontala…

Zapiši si da ne zaboraviš

Strašno me frustrira što si ne mogu zapisat sve životne situacije da ih ne zaboravim. Imam prijateljicu koja pamti sve. K’o slon. I obožavam ju jer se ona sjeća pola mog života. Druga polovica podijeljena je na tri dijela. Jedan dio pamtim ja, drugi pamti Facebook, a treći je otišao u nepovrat. Doduše, taj nepovrat…

Svak se za sebe pobrine, sine

Ne pamtim rečenicu zbog koje su više žlice i vilice udarale o tanjur za ručkom od ove. Smatrala sam ih preradikalnima, preracionalnima, preobjektivnima. Vječno sam pitala Ćaću i Mater pa di su vam snovi. Jasno, nisu ih izgubili. Nego su ih samo odlučili zadržati u krugu svojih vlastitih ljudi, svoje obitelji i onih koje su…

Nikad ne znaš

Život me prije koji tjedan doveo u situaciju u kojoj mi je duša probila kroz vlastitu masku. Moja maska (bar ova) je nekako više samo za mene, unutarnja, nije vidljiva prostom oku promatrača. I pala je u par sekundi. A godinama sam bila uvjerena da sam riješila sve sama sa sobom po tom pitanju. Čovjek…

Pamet u glavu.

Rečenica potpuno nerazumljiva prilikom svakog Materinog izgovaranja, a potpuno i bolno shvaćana prilikom svih frcanja suza iz očiju ikad. Svaka takva životna epizoda redovito bi završila s bonusom trackom Neću ti reć’ jesam ti rekla, ali… Barem kod moje, vjerujem kod svačije. Život se pobrine da tu pamet u nekom trenu samo stavimo u glavu….

Šta ćeš, ljudi se mijenjaju

Izgubimo tijekom života neke ljude, ne fizički već dušom. Razlomi se negdje nešto na pola. Bez riječi najčešće. Ni jedna ni druga strana ne progovori. Šutimo mi, šute oni. Kao da se nataloži nekih nerazumijevanja i nastane nevidljivi zid. Satkan od pretpostavki, krivih zaključaka, subjektivnih dojmova, poruši dugogodišnja prijateljstva. Ćaća zna reć Šta ćeš, ljudi…

Ćaća & Mater

S obzirom na to da se primiče rok slanja tekstova na urednički osvrt i akoBogda potencijalno tiskanje među dvije tvrde korice koje će sažet sve što sam zamislila, promislila i svakako premislila, ova se činila idealna za objavit. Ćaća, Mater i ja. Alžir, 1984. Njih dvoje, glavni protagonisti zbirke priča koja će, nadam se, najesen….

Bit će sve dobro.

Jedna od onih u koju sam uvijek najmanje vjerovala jer je dolazila, logično, kad mi je trebala utjeha. Neko bespomoćno stanje je bilo u pitanju svaki put kad je Mater ovo izgovarala. I uvijek sam vjerovala u njenu procjenu. Ta konstatacija dolazila bi nakon seciranja problema u kojem sam se našla. Tješilo me u tim…