Mater je uvijek fino obučena. Otkad sam ovo počela pisat pa do trenutka do kad sam se približila kraju pisanja knjige, Mater je još finije obučena, a ja imam još više nepotrebnih traperica u ormaru. Nije sve tako crno, ima i gorih stvari. Primjerice pandemija. Tijekom ove kojoj još uvijek svjedočimo, pogotovo u njenim počecima,…

Prema Wječniku, sestrinskom projektu Wikipedije, život je imenica muškog roda. I označava “ukupnost svih stanja i funkcija nekog bića od nastanka, u za ljudsko oko vidljivom obliku, do iščeznuća vidljive forme”. Za Ćaću i Mater život je oduvijek označavao “paletu svih mogućih emocionalnih stanja i situacija koje ne možeš predvidjet, nikad nije bio ljudskom oku…

Nikad nije bila poanta u kiši ili snijegu, ili bilo kakvoj vremenskoj neprilici. U principu je tako Mater uvijek naglašavala da je pametnije ostat u kući, a da je to gdje sam naumila ići čisti gubitak vremena. Kud ćeš vani kiša je značilo je – doma je ljepše. Značilo je i – odmori se. Značilo…

Na ovaj tekst sam naišla u skicama. Nemoj da ti vrijeme prođe ima toliko dimenzija da sam nekako čekala pravu. Dok nisam večeras pročitala prvu skicu. Ovo je trebao biti prvi tekst u 2020. Prošli me trnci. Podsvjesno namirisala pandemiju, promjenu i preslagivanje prioriteta. Coprnica tekst. I kad sam pročitala od početka do kraja, skontala…

Strašno me frustrira što si ne mogu zapisat sve životne situacije da ih ne zaboravim. Imam prijateljicu koja pamti sve. K’o slon. I obožavam ju jer se ona sjeća pola mog života. Druga polovica podijeljena je na tri dijela. Jedan dio pamtim ja, drugi pamti Facebook, a treći je otišao u nepovrat. Doduše, taj nepovrat…

Ne pamtim rečenicu zbog koje su više žlice i vilice udarale o tanjur za ručkom od ove. Smatrala sam ih preradikalnima, preracionalnima, preobjektivnima. Vječno sam pitala Ćaću i Mater pa di su vam snovi. Jasno, nisu ih izgubili. Nego su ih samo odlučili zadržati u krugu svojih vlastitih ljudi, svoje obitelji i onih koje su…

Život me prije koji tjedan doveo u situaciju u kojoj mi je duša probila kroz vlastitu masku. Moja maska (bar ova) je nekako više samo za mene, unutarnja, nije vidljiva prostom oku promatrača. I pala je u par sekundi. A godinama sam bila uvjerena da sam riješila sve sama sa sobom po tom pitanju. Čovjek…

Rečenica potpuno nerazumljiva prilikom svakog Materinog izgovaranja, a potpuno i bolno shvaćana prilikom svih frcanja suza iz očiju ikad. Svaka takva životna epizoda redovito bi završila s bonusom trackom Neću ti reć’ jesam ti rekla, ali… Barem kod moje, vjerujem kod svačije. Život se pobrine da tu pamet u nekom trenu samo stavimo u glavu….

Izgubimo tijekom života neke ljude, ne fizički već dušom. Razlomi se negdje nešto na pola. Bez riječi najčešće. Ni jedna ni druga strana ne progovori. Šutimo mi, šute oni. Kao da se nataloži nekih nerazumijevanja i nastane nevidljivi zid. Satkan od pretpostavki, krivih zaključaka, subjektivnih dojmova, poruši dugogodišnja prijateljstva. Ćaća zna reć Šta ćeš, ljudi…