Prema Wječniku, sestrinskom projektu Wikipedije, život je imenica muškog roda. I označava “ukupnost svih stanja i funkcija nekog bića od nastanka, u za ljudsko oko vidljivom obliku, do iščeznuća vidljive forme”. Za Ćaću i Mater život je oduvijek označavao “paletu svih mogućih emocionalnih stanja i situacija koje ne možeš predvidjet, nikad nije bio ljudskom oku vidljiv ni razumljiv”, a ovaj dio o “iščeznuću vidljive forme” za njih bi svakako bio – Uskrs.

Meni se osobno, s mojih 38, konstantno događa ta njihova definicija. Nije nimalo sterilna kao ova prva, već je prisutna paleta svih mogućih emocionalnih stanja unatoč zreloj ukupnosti iskustva. I dalje mi je često malo toga oko života vidljivo i razumljivo, jer kad mislim da nije dobro dogodi se dobro, kad mislim dobro je, podsjeti me da može bit i loše.

Uvijek ima perioda ekstravagance poslije kojih uslijede periodi teške običnosti. Kako kockice života ipak drugačije sjedaju u 30tima nego u 20tima, beskrajno štujem momente teške običnosti. Jer u njima mi često sve. Ali nevjerojatno, bilo u ludilu i bunilu, bilo u dosadi i običnosti; koliko je trenutaka nepredvidljivosti. Rekla bi Mater, a i još mnogi mudri ljudi: Eto šta ti je život.

I to je prava Livanjska definicija životnih iznenađenja, samim time i filozofija života samog. Može ruku pod ruku s onom mudrom onog mudrog Znam da ništa ne znam.