Mater je uvijek fino obučena. Otkad sam ovo počela pisat pa do trenutka do kad sam se približila kraju pisanja knjige, Mater je još finije obučena, a ja imam još više nepotrebnih traperica u ormaru. Presložila sam svoj ormar tisuću puta – dodaj policu, makni policu, objesi stvari, složi stvari. I svaki put dođem do…

Prema Wiktionaryju, sestrinskom projektu Wikipedije, život je imenica muškog roda. I označava “ukupnost svih stanja i funkcija nekog bića od nastanka, u za ljudsko oko vidljivom obliku, do iščeznuća vidljive forme”. Za Ćaću i Mater život je oduvijek označavao “paletu svih mogućih emocionalnih stanja i situacija koje ne možeš predvidjet, nikad nije bio ljudskom oku…

Na ovaj tekst sam naišla u skicama. Nemoj da ti vrijeme prođe ima toliko dimenzija da sam nekako čekala pravu. Dok nisam večeras pročitala prvu skicu. Ovo je trebao biti prvi tekst u 2020. Prošli me trnci. Podsvjesno namirisala pandemiju, promjenu i preslagivanje prioriteta. Coprnica tekst. I kad sam pročitala od početka do kraja, skontala…

Život me prije koji tjedan doveo u situaciju u kojoj mi je duša probila kroz vlastitu masku. Moja maska (bar ova) je nekako više samo za mene, unutarnja, nije vidljiva prostom oku promatrača. I pala je u par sekundi. A godinama sam bila uvjerena da sam riješila sve sama sa sobom po tom pitanju. Čovjek…

Jedna od onih u koju sam uvijek najmanje vjerovala jer je dolazila, logično, kad mi je trebala utjeha. Neko bespomoćno stanje je bilo u pitanju svaki put kad je Mater ovo izgovarala. I uvijek sam vjerovala u njenu procjenu. Ta konstatacija dolazila bi nakon seciranja problema u kojem sam se našla. Tješilo me u tim…

Mater je uvijek brinula da se ne prehladim. Onako, bazično, da ne nazebem. Da sam toplo obučena i da mi je toplo nogama. Jer otud svi problemi kreću. Izgovorila je to toliko puta da nekad mislim da je od ukupnog broja izgovorenih rečenica otkad je progovorila pa do danas, ova zauzela 93 % otprilike. Ima…

Većinu svog odraslog života jurim. Teški kampanjac. Sve u zadnji tren. Majstor odgađanja obaveza. Imala sam kroz život barem 63 rokovnika. Specijalnost mi je bila zaboravit pogledat u rokovnik da vidim što sam zapisala. Tužnu priču imaju te bilježnice. To su stotine i stotine pokušaja da poslušam mater jer mi je bazična ljudska veza majke…

Postoji nekoliko verzija ove Materine mudre. Od grublje varijante poput – ma, daj se saberi, šta ti je; pa do nježnije – nemaš se čega bojat’, ljubavi. Naravno verzije ovise o prigodi, ali i trenutnom raspoloženju Majke. To su te livanjske verzije ohrabrivanja koje su nerijetko obuhvaćale svašta pa i grube riječi. Pokazalo se često…

Ova me oduševila. U moru starih, prašnjavih, davno proživljenih, ova me naježila od glave do pete. Ćaća, mater i ja. Alžir 1985. Moj drugi rođendan. Osmijesi od uha do uha. Sreća od srca do srca. Bez puno para, bez prevelikog plana, ali zajedno. Sjećam se da je ćaća stalno putovao i da me mama tješila…