Hladna jutra, kiše, tople čarape, kesteni, lokve na cesti, slijevanje kapi niz prozor, sve češće navijanje radijatora, vrući čaj s medom, mandarine i još kestena, kućna druženja, zapaljene svijeće i prva božićna na radiju. I ostavljeni kišobrani posvuda, da. Nakupovala sam se kišobrana. Nabrajam sve te momente u svojoj glavi, čak ne ni namjerno…
Strpljenje i ljubav.
Ova me oduševila. U moru starih, prašnjavih, davno proživljenih, ova me naježila od glave do pete. Ćaća, mater i ja. Alžir 1985. Moj drugi rođendan. Osmijesi od uha do uha. Sreća od srca do srca. Bez puno para, bez prevelikog plana, ali zajedno. Sjećam se da je ćaća stalno putovao i da me mama tješila…
Oda špeku.
Sada sam već prilično sigurna da je riječ o nekoj “grafitskoj trilogiji” i da će kad tad iskrsnuti treći grafit o Špeku na ulicama Zagreba. Isto tako sam sigurna i da je riječ o osobi, ali kao veliki špekoljubac, i to posebno onog prosušenog na Livanjskom vjetru, ne mogu ne staviti stvari u perspektivu Ode…
U ime bezbrižnosti
Ljeto mi miriši na svježe pokošenu travu, na sijeno kod babe i dide u Livnu, na šampon kad operem kosu i bauljam po ulici mokre glave a mater viče da ju nisam dobro posušila. I uporno tvrdi da ima vjetra da ću se prehladit, a nije zapuhalo tjednima. Pamtim i Snjeguljicu i one loptice nogometne…
Pale sam na svijetu
Ćaća i dan danas zna reć – Fućkaš kuću u koju se ne dolazi. Umjesto fućkaš, upotrijebio bi onaj prosti glagol naravno. Nisam ni ja ništa manji kočijaš, ali se ovdje za divno čudo još uvijek suzdržavam. Kuća nam je oduvijek bila kolodvor, starci su oduvijek kartali i bauljali s ekipom, a geni su geni…
Pitat će te starost, di je bila mladost
Svaki razgovor o štednji, brizi o sebi, osiguravanju posla ili budućnosti, oprezu i mudrosti i evo je. Ili nakon svake moje najave nekog putovanja kao i planiranja potrošnje nekih novaca na nešto što bi Mater smatrala upitno potrebnim. Koristeći tu mudru, odmah je oprala ruke da nije do nje, nego do starih ljudi koji govore…
Ako treba bit, bit će
Jedna od mudrijih koju sam čula. Najčešće u krivom trenutku iščekivanja nečega. Pa bi frknula nosom na dvije strpljive, iskustvom naučene glave, koje su mi to cijeli život upućivale. Stari je zapravo isto nestrpljiv, ali ima 30 godina životne prednosti pa mu je škola utišala karakter. A majčica najdraža je ionako oduvijek bila strpljivije naravi….
Napravit će ćaća tebi kamenu kuću
Ova kuća nije Livanjska, nego Dalmatinska. Ali prizor me podsjetio na ćaćinu i moju želju da napravimo malu kamenu kuću na njegovoj ledini usred Livanjskog polja. Mater koluta očima na većinu naših želja k’o u svakoj pravoj familiji, ali u tome i leži čarolija. Ne znam hoćemo li ikada tu kuću izgraditi, ali znam da…
Danas jesi, sutra nisi.
Ta je uvijek glavna materina, narodna i mudra, kada želi s puno ljubavlju i sućuti zaključiti podugački razgovor o nečijoj nevolji, teškoj sudbini koja ga je zadesila, o situaciji u kojoj se nitko ne želi naći. To je rečenica koja te momentalno prizemlji. Skontaš dubinu, valjda od kombinacije teških riječi od kojih je sastavljena. Zastrašujuća…
RUŽNO PAČE 