Zadnjih dana u sklopu posla bavim se biografijama najvećih glazbenika. Dirigenti, skladatelji, kantautori, pijanisti, operni pjevači, diskografi.. Imena i prezimena inspirativnih ljudi, od kojih o mnogima nisam znala puno činjenica. Neke od biografija napisali su poznati glazbeni znalci, kritičari, urednici raznih izdanja. Također veliki ljudi. Neki od njih su upisani isto tako među velike, a…
A vi, kako ste?
Nekad me nema, nema, nema, pa me naglo ima. To je valjda život. Nekad ga jednostavno moraš i živjet, a ne samo o njemu pisat ili sanjat. Izdogađalo se toliko toga od kad sam zadnji put pozdravila sve divne duše skupljene ovdje da jednostavno ne znam otkud bi počela. Svijet je sve čudnije mjesto i…
Uživaj dok možeš
Dok je mater ovo izgovarala, uvijek je imala neki razdragan osmijeh na licu. Ne izgovara to više često obzirom da eto, nemam više ni 7 ni 12 ni 18. Dapače, danas ponekad zna promrmljat sama sebi u bradu – hm, malo si se i nauživala. Uživaj dok možeš bila je rečenica kojom je odobravala moju…
Ljubav i život na svoj način
Život napravi svoje, pa prođe koji mjesec bez da čovjek sjedne, zasuče rukave i zapiše sve što misli da zapisati mora. I to zna biti posebno teško, malo čak i mučno ako voliš kroz papir i riječi proživljavati taj isti – život. Radi njega ne stigneš stat i zapisat, a ne možeš ga procesuirati bez…
Nakupovala sam se kišobrana
Hladna jutra, kiše, tople čarape, kesteni, lokve na cesti, slijevanje kapi niz prozor, sve češće navijanje radijatora, vrući čaj s medom, mandarine i još kestena, kućna druženja, zapaljene svijeće i prva božićna na radiju. I ostavljeni kišobrani posvuda, da. Nakupovala sam se kišobrana. Nabrajam sve te momente u svojoj glavi, čak ne ni namjerno…
Malo ti godina.
“Malo ti godina” spada u jedan od najdražih mi ćaćinih i materinih komentara. Tako običan, tako naoko nevažan i usputan komentar sadrži sto i jedno mišljenje, upozorenje, kritiku a ponekad mi se znalo učinit i malo prikrivenog odobravanja. Nešto kao – samo se ti ponašaj nezrelo, a zapravo misle – uživaj sine dok možeš, selo…
Strpljenje i ljubav.
Ova me oduševila. U moru starih, prašnjavih, davno proživljenih, ova me naježila od glave do pete. Ćaća, mater i ja. Alžir 1985. Moj drugi rođendan. Osmijesi od uha do uha. Sreća od srca do srca. Bez puno para, bez prevelikog plana, ali zajedno. Sjećam se da je ćaća stalno putovao i da me mama tješila…
Oda špeku.
Sada sam već prilično sigurna da je riječ o nekoj “grafitskoj trilogiji” i da će kad tad iskrsnuti treći grafit o Špeku na ulicama Zagreba. Isto tako sam sigurna i da je riječ o osobi, ali kao veliki špekoljubac, i to posebno onog prosušenog na Livanjskom vjetru, ne mogu ne staviti stvari u perspektivu Ode…
U ime bezbrižnosti
Ljeto mi miriši na svježe pokošenu travu, na sijeno kod babe i dide u Livnu, na šampon kad operem kosu i bauljam po ulici mokre glave a mater viče da ju nisam dobro posušila. I uporno tvrdi da ima vjetra da ću se prehladit, a nije zapuhalo tjednima. Pamtim i Snjeguljicu i one loptice nogometne…
RUŽNO PAČE 