Malo ti godina.

“Malo ti godina” spada u jedan od najdražih mi ćaćinih i materinih komentara.  Tako običan, tako naoko nevažan i usputan komentar sadrži sto i jedno mišljenje, upozorenje, kritiku a ponekad mi se znalo učinit i malo prikrivenog odobravanja. Nešto kao – samo se ti ponašaj nezrelo, a zapravo misle – uživaj sine dok možeš, selo…

Oda špeku.

Sada sam već prilično sigurna da je riječ o nekoj “grafitskoj trilogiji” i da će kad tad iskrsnuti treći grafit o Špeku na ulicama Zagreba. Isto tako sam sigurna i da je riječ o osobi, ali kao veliki špekoljubac, i to posebno onog prosušenog na Livanjskom vjetru, ne mogu ne staviti stvari u perspektivu Ode…

U ime bezbrižnosti

Ljeto mi miriši na svježe pokošenu travu, na sijeno kod babe i dide u Livnu, na šampon kad operem kosu i bauljam po ulici mokre glave a mater viče da ju nisam dobro posušila. I uporno tvrdi da ima vjetra da ću se prehladit, a nije zapuhalo tjednima. Pamtim i Snjeguljicu i one loptice nogometne…

Pitat će te starost, di je bila mladost

U principu je ovaj savjet isplivao svaki put kada se htjelo dati do znanja da treba štediti, da treba voditi brigu o svom životu, da si treba osigurati posao, budućnost i generalno se pobrinuti za sebe. U formulaciji moje premile majčice najčešće je to zvučalo ovako: “Eeee sine, znaš kako kažu stari ljudi, pitat će…

Ma ti možeš sve

Ćaća uvijek ima svoj kauč, mater svoj, a mene dopadnu pod ili fotelja. Kako mi je zgodnije. Ako ću zapalit jednu, najslađe mi oduvijek bilo na pod. Poslije ručka naravno uvijek fotelja i noge taman dohvate naslon od materinog kauča. “Ma ti možeš sve” je još iz doba kad se nisam usudila zapalit pred njima….

Napravit će ćaća tebi kamenu kuću

Ova kuća nije Livanjska, nego Dalmatinska. Ali prizor me podsjetio na ćaćinu i moju želju da napravimo malu kamenu kuću na njegovoj ledini usred Livanjskog polja. Mater koluta očima na većinu naših želja k’o u svakoj pravoj familiji, ali u tome i leži čarolija. Ne znam hoćemo li ikada tu kuću izgraditi, ali znam da…