U ime bezbrižnosti

Ljeto mi miriši na svježe pokošenu travu, na sijeno kod babe i dide u Livnu, na šampon kad operem kosu i bauljam po ulici mokre glave a mater viče da ju nisam dobro posušila. I uporno tvrdi da ima vjetra da ću se prehladit, a nije zapuhalo tjednima. Pamtim i Snjeguljicu i one loptice nogometne…

Pitat će te starost, di je bila mladost

Svaki razgovor o štednji, brizi o sebi, osiguravanju posla ili budućnosti, oprezu i mudrosti i evo je. Ili nakon svake moje najave nekog putovanja kao i planiranja potrošnje nekih novaca na nešto što bi Mater smatrala upitno potrebnim. Koristeći tu mudru, odmah je oprala ruke da nije do nje, nego do starih ljudi koji govore…