Nekad me nema, nema, nema, pa me naglo ima. To je valjda život. Nekad ga jednostavno moraš i živjet, a ne samo o njemu pisat ili sanjat. Izdogađalo se toliko toga od kad sam zadnji put pozdravila sve divne duše skupljene ovdje da jednostavno ne znam otkud bi počela. Svijet je sve čudnije mjesto i…

Hladna jutra, kiše, tople čarape, kesteni, lokve na cesti, slijevanje kapi niz prozor, sve češće navijanje radijatora, vrući čaj s medom, mandarine i još kestena, kućna druženja, zapaljene svijeće i prva božićna na radiju. I ostavljeni kišobrani posvuda, da. Nakupovala sam se kišobrana.   Nabrajam sve te momente u svojoj glavi, čak ne ni namjerno…