Malo ti godina.

“Malo ti godina” spada u jedan od najdražih mi ćaćinih i materinih komentara.  Tako običan, tako naoko nevažan i usputan komentar sadrži sto i jedno mišljenje, upozorenje, kritiku a ponekad mi se znalo učinit i malo prikrivenog odobravanja. Nešto kao – samo se ti ponašaj nezrelo, a zapravo misle – uživaj sine dok možeš, selo…

U ime bezbrižnosti

Ljeto mi miriši na svježe pokošenu travu, na sijeno kod babe i dide u Livnu, na šampon kad operem kosu i bauljam po ulici mokre glave a mater viče da ju nisam dobro posušila. I uporno tvrdi da ima vjetra da ću se prehladit, a nije zapuhalo tjednima. Pamtim i Snjeguljicu i one loptice nogometne…

Pitat će te starost, di je bila mladost

U principu je ovaj savjet isplivao svaki put kada se htjelo dati do znanja da treba štediti, da treba voditi brigu o svom životu, da si treba osigurati posao, budućnost i generalno se pobrinuti za sebe. U formulaciji moje premile majčice najčešće je to zvučalo ovako: “Eeee sine, znaš kako kažu stari ljudi, pitat će…

Ma ti možeš sve

Ćaća uvijek ima svoj kauč, mater svoj, a mene dopadnu pod ili fotelja. Kako mi je zgodnije. Ako ću zapalit jednu, najslađe mi oduvijek bilo na pod. Poslije ručka naravno uvijek fotelja i noge taman dohvate naslon od materinog kauča. “Ma ti možeš sve” je još iz doba kad se nisam usudila zapalit pred njima….